Ivan Mažuranić (11.8.1814. - 4.8.1890.)

Time to read
1 minute
Read so far

Utorak, 11. kolovoza 2015. - 8:45
Autor: 

Hrvatski pjesnik i političar rođen 11. kolovoza 1814. u Novom Vinodolskom. Srednju školu pohađao je u Rijeci, Zagrebu i Szombathelyu (Mađarska) dok je u Zagrebu studirao pravo. Nakon završenog fakulteta zaposlio se kao nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, a kasnije je postao odvjetnik u Karlovcu. U periodu od 1841. do 1848. službenik je u gradskom vijeću Karlovca. Za vrijeme revolucionarnog razdoblja (1848. - 1849.) narodni je zastupnik i perovođa Hrvatskog sabora, te glavni redaktor saborskih zaključaka i zakona. Vrhovnim državnim odvjetnikom imenovan je 1850. godine.

Deset godina kasnije (1860.) imenovan je predsjednikom Hrvatskog dvorskog dikasterija. Već godinu dana kasnije (1861.) pa sve do 1865. godine na dužnosti je dvorskog kancelara. Predsjednikom Hrvatskog sabora postaje 1871. i tu dužnost obavlja sve do 1873. kada postoje hrvatski ban (tzv. ban pučanin). Na banskoj dužnosti ostaje do 1880., a nakon napuštanja banske dužnosti napušta i svaku političku aktivnost i živi povučeno baveći se matematikom i astronomijom. Pjesme je počeo pisati još kao srednjoškolac u Rijeci. U periodu od 1835. pa sve do 1841. bio je suradnik Gajeve Danice. Gundulićevo djelo Osman dopunio je 1844. (XIV. i XV. pjevanje), a 1846. objavio je svoje najveće i najznačajnije djelo - ep Smrt Smail-age Čenigća. Tim djelom, u kojem su spretno prevladani klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaj narodne poezije, Mažuarnić je stvorio klasičan junački ep.

Do 1849. najistaknutiji je vođa radikalno-demokratske, tzv. karlovačke grupe Ilirskog pokreta. Kao pobornik potpunog oslobođenja Hrvatske Ivan Mažuranić je u to vrijeme glavni ideolog narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Revolucionarne 1848. član je redakcije revolucionarno-demokratskog Slavenskog Juga, a iste godine objavljuje svoju brošuru Hrvati Mađarom, a slobodarskim duhom ispunio je i svoj ranije spomenuti ep o Smail-agi. Kada su 1849. austrijske kontrarevolucionarne snage uz pomoć carske Rusije ugušile oslobodilačke pokrete u Habsburškoj monarhiji Mažuranić je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu te je do kraja svoje karijere vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o potrebi sporazuma Hrvata i bečkog dvora. Kako bi pridobio pristaše za takvu politiku početkom šezdesetih godina 19. stoljeća osniva Samostalnu narodnu stranku. Kao jedan od predstavnika njenog popustljivog krila zalaže se za prihvaćanje Nagodbe u neznatno revidiranom obliku.

Kao ban nastoji voditi politiku uravnoteženosti između mađarskog i dvorskog utjecaja u Hrvatskoj, ali više kao pasivni promatrač nego kao aktivni politički vođa usmjeravajući svoja nastojanja na administrativno i kulturno unaprijeđenje zemlje. Za njegova banovanja provedena je reforma pravosuđa, poltičke uprave i školstva, a 1874. osnovano je Sveučilište u Zagrebu, prvo u Južnih Slavena. Pjesnički rad Ivana Mažuranića nije zahvaćen protuslovljima njegova držanja u poltici: svjestan da je njegova političko-činovnička praksa nespojiva s pozivom pjesnika Mažuranić je definitivno prestao pisati. Malo je znano da je bio i poliglot - govorio je devet jezika. Preminuo je 4. kolovoza 1890. u Zagrebu.

Danas se njegov lik nalazi na novčanici od 100 kuna. Mnoge ulice, trgovi i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime, a u zagrebačkom parku Zrinjevac postavljeno mu je i spomen bista.