Dan nakon Božića, katolički vjernici diljem svijeta obilježaju blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim počecima. Na taj dan se odlazi u posjet rodbini i prijateljima kako bi se čestitao Božić te proslavio novi početak.

Podaci o njegovu radu i životu zabilježeni su u novozavjetnoj knjizi "Djela apostolska".

Tradicija obilježavanja spomendana Svetog Stjepana u crkveni kaledar je uvedena 380. godine. Stjepan se na simboličan način poistovjećuje sa samim Kristom, jer kao što Božić predstavlja Isusov rođendan, tako Stjepanova smrt obilježava njegov nebeski rođendan.

Istaknuta je njegova briga za siromašne i nemoćne te snaga i milost kojom je djelovao na narod.

Stjepan Prvomučenik se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, držeći palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci, te kamenom u drugoj. Sveti Stjepan je sve do današnjeg dana zavrijedio poštovanje zbog svoje dosljednosti u življenju i djelovanju. Do kraja svoga života slijedio je i živio za Isusovu riječ, isticao se u čistoći duha i darežljivosti. Umro je za svoju vjeru i ljubav nebesku, a posljednje riječi koje je izrekao prije svoje smrti dočaravaju veličinu njegova duha: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!"

Ostaci tijela Sv. Stjepana su iskopani, a jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad dok je drugi dio položen u Rimu, uz tijelo Sv. Lovre. Legenda kaže kako se u trenutku otvaranja grobnice Sv. Lovro okrenuo na bok i ispružio ruku Sv. Stjepanu da legne do njega. Zbog tog znaka dobrodošlice su Sv. Lovru nazvali ˝Otmjeni Španjolac˝.