Simbolika boje – žuta

Time to read
3 minutes
Read so far

Nedjelja, 18. lipnja 2023. - 10:52
Autor: 

„Kada je blistava, žuta boja sa sobom uvek nosi svetlost i odiše vedrinom, radošću i nežnom lepotom“

Gete, Učenje o bojama

 

Sunce je žuto. I to je uvijek prva asocijacija na žutu boju, na sunce koje nam daje svjetlost, ono koje nas obasjava i njegov izlazak predstavlja početak novog dana. A, samim tim izlazak sunca označava i novo svitanje odnosno novi početak.

Žuta boja, jedna od osnovnih boja, ima dosta nijansi, a upravo zbog širokog dijapazona nijansi sa sobom nosi i bogatu simboliku, koja se kreće od krajnje pozitivne do krajnje negativne simbolike. Žuta je simbol sunca i uglavnom se njena pozitivna simbolika vrti oko sunca i svjetlosti koje ono pruža. Još od Starog Egipta žuta boja je simbolizirala tijelo bogova odnosno „kočije Sunca i njegove bogove“ te su posmrtne odaje bile bojene u žuto (ali i plavo) da bi se dušama osigurao vječni život. Egipatski bog Sunca, Ra (koji se inače smatrao za poglavara svih bogova), u umjetnosti često je prikazivan sa sunčevim diskom iznad glave. Nasuprot njemu u Staroj Grčkoj žuta boja je simbolizirala Apolona koji je najkompleksniji od svih bogova. Tako i ime Zaratustra predstavlja onog koji je  zlatno - žute boje.

Ipak, žuta boja najviše se vezuje za kršćanstvo, za Boga i Krista, te njegovi likovni prikazi najčešće idu sa zlatnožutim oreolom iznad glave. Zlatno-žuta boja prikazuje Boga i slavu, dok su Sv. Josip i sv. Petar ponekad prikazivani u žutoj odjeći (npr. Sv. Petar nosi žuti ogrtač). Često je na ikonama i freskama prisutna zlatnožuta boja koja predstavlja simbol vječnosti, dok je na mnogim slikama pozadina žute boje, što predstavlja znak svetosti prikazanog. Ali kao što je već Spomenuto da ova boja ima dosta nijansi a samim tim i dosta simbolike, svijetložuta boja je u kršćanstvu i islamu simbol za vjerolomstvo, izdaju i licemjerstvo. U srednjem vijeku Juda je često prikazivan riđe kose i odjeven u prljavo-žute haljine. Krajem srednjeg vijeka žuta boja počinje da se vezuje za sumpor i Lucifera, te ne čudi što su nekada žute boje očiju aždaja i zmija.  Zbog navedenog žuta boja u srednjem vijeku postaje boja lakrdijaša i dvorskih luda, a samim tim simbol nereda i ludila. Žuta boja je nekada i znak paklenog žara, sramote, zavisti, izdaje i prevare. Negativna simbolika se nastavlja u smislu poniženja odnosno ponižavajućih oznaka za Židove, koji su bili primorani  nositi žute krugove na odjeći u srednjem vijeku, a za vrijeme vladavine nacista šestokrake zvijezde koje su bile u žutoj boji. Za vrijeme kuge, zaražena područja su se označavala žutim križevima, te je tako započet običaj da žuta boja označava pošast.

Često znamo da kažemo da je u ljubavi žuta boja ljubomore (što označavaju i žute ruže), te može biti simbol nesigurnosti, opasnosti, prolaznosti, ali i okrutnog.

Ipak, trebalo bi se vratiti na pozitivnu simboliku ove boje, jer kao jedna od osnovnih boja, omogućila nam je stvaranje drugih boja koje prijaju oku. Žuta je boja najdragcjenijeg i vječnog metala – zlata, te tako predstavlja simbol dugovječnosti. Žuta boja je boja prinčeva i kraljeva, odnosno simbol njihove vladavine. U Kini žuta boja je boja cara, koja između ostalog predstavlja i carsko znamenje (pored zmaja) i upravo je to razlog zbog kojeg niko drugi nije smio da je koristi.

Žuta boja može predstavljati i prvaka odnosno pobjednika u sportu, dok u fudbalu žuti karton znači prvu opomenu, nakon skupljenih žutih kartona dobija se crveni čime i slijedi isključenje iz igre. Na semaforu žuta boja označava pripremu (za stajanje ili kretanje).

Priliom crtanja djeca najviše koriste žutu boju, jer ona označava nenadanu radost; iznenadna radost povećava veću upotrebu žute boje.

U suvremenoj umjetnosti, ova boja je i tekako prisutna. Za Kandinskog ona je zemaljska boja, asocira na površnost, ali i lepršavost, boja živahnosti, mladosti i snage. Za Modrijana ona je sastavni dio njegovih kompozicija. Sa druge strane ona može biti boja zrelog žita i da označava jesen. S obzirom  na to da jesen asocira na melanholiju, a slikar melankolije je svakako Van Gog, ne čudi što je ta boja dominantna na njegovim poljima žita, ili slike Suncokreta.

Žuta boja je najekspanzivnija boja, boja sunca i blistave svjetlosti, zrelosti ali i prolaznosti. Stoga svjetlost koju nam sunce daje, pred kraj dana od žute polako prelazi u narandžastu, sve dok Sunce u potpunosti ne zađe, označavajući kraj dana. a svaki kraj označava i novi početak.....

Marija Saičić

 

Literatura:

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povjest umjetnosti, Zagreb, 1979.

Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.

Rečnik psihoogije umetničkog stvaralaštva, dr Vladislav Panić, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1998.

 

Ova emisija je realizirana uz financijsku potporu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore