Misijska animacija u župnim zajednicama Gospa Snježna Škaljari i sv. Petar Bogdašići u Kotorskoj biskupiji ostvarena je kroz dvodnevni susret: u subotu, 21. ožujka, kroz planinarski križni put, a u nedjelju, 22. ožujka, kroz sveta misna slavlja.
Planinarski križni put započeo je kod crkve sv. Ivana u Kavču te se nastavio prema Bogdašićima. Na križnom putu sudjelovali su vjernici iz više mjesta: Škaljara, Kavča, Mrčevca, Bogdašića, Tivta i Donje Lastve, kao i Hrvati iz Dubrovnika i Barskog kraja. Posebnu dimenziju zajedništva dao je dolazak jedne vjernice rođene u baptističkoj zajednici u Brazilu, što je pridonijelo ekumenskom duhu, uz prisutnost pravoslavnih vjernika.
Tijekom križnog puta moljen je „Križni put – Misionari Crkve u Hrvata“ u duhu sluge Božjega oca Ante Gabrića. Svaka od 14 postaja sastojala se od triju elemenata: razmatranja Isusove muke i težine križa, duhovne misli oca Ante Gabrića te spomena konkretnih misionara i misijskih područja. U tom kontekstu su, redoslijedom po postajama, spomenuti: s. Vesna Bošnjak – posljednja otišla u misije; don Jakoslav Banić – posljednji dijecezanski svećenik koji je otišao u misije; DR Kongo – obilježen neredima i nesigurnošću; pok. s. Lukrecija Mamić – ubijena misionarka u Burundiju; Haiti – veliko siromaštvo i nesigurnost; fra Ilija Barišić – najstariji i najdugovječniji misionar; s. Blaženka Barun – najstarija misionarka; pok. s. Teresa Kovačević – misionarka u Argentini; Ekvador – pogoršano stanje sigurnosti i siromaštvo; Nigerija – nasilje i otmice; fra Vjeko Ćurić – ubijen misionar u Ruandi; Argentina – dugogodišnje djelovanje misionarki; Madagaskar – veliko siromaštvo; te o. Ante Gabrić – uzor misionarskog predanja.
Susret je zaključen svetom misom u crkvi sv. Petra u Bogdašićima, nakon čega je župnik don Dražen Kraljić blagoslovio sve prisutne križem korištenim tijekom planinarskog križnog puta.
U središtu cijelog susreta bio je lik sluge Božjega oca Ante Gabrića, u čiju se čast ovih dana moli Velika devetnica „Od zemaljskoga do nebeskoga rođendana“, od 20. do 28. ožujka. Njegov život, obilježen molitvom, postom i ljubavlju prema najsiromašnijima, bio je snažno nadahnuće cijeloga susreta.
U Bogdašićima je tijekom susreta upravljena molitva za stradale Hrvate katolike, civile iz Drugoga svjetskog rata, koji su ubijeni od strane četničkih postrojbi u službi okupatora, kao trajni podsjetnik na važnost čuvanja istine i sjećanja. Ispred crkve, kod kipa Uskrsloga Krista, molilo se za misionare diljem svijeta, ali i za nas ovdje – da budemo misionari Isusa Krista u svakodnevnom životu, svjedočeći vjeru, nadu i ljubav ondje gdje živimo.
U nedjelju, 22. ožujka, održane su svete mise u Škaljarima i Bogdašićima. U Škaljarima je sveta misa bila prikazana za pokojnog don Iva Brajnovića. Nakon što je kao svećenik preživio težak napad nožem i teško ranjavanje, nastavio je živjeti evanđeosku ljubav i oprost. Kasnije je, nakon odlaska na liječenje kod kotorskog biskupa i dubrovačkog administratora Butorca, bio uhvaćen od strane komunističkih vlasti te s drugima odveden prema otoku Daksi, gdje je ubijen tako što mu je vezan kamen oko vrata i bačen u more.
Molitva je uzdignuta i kod biste don Antona Tonćija Belana, kao zahvala za njegov život i uz molitvu da ga Gospodin primi u svoje nebesko kraljevstvo.
U Škaljarima je u misijsku akciju bio uključen i mali admiral Bokeljske mornarice za 2026. godinu, Krsto Tonija Petrović iz Kotora, koji je sudjelovao u prikupljanju milostinje za misije. Mali admiral je dječak koji u ime drevne tradicije Bokeljske mornarice na blagdan sv. Tripuna izgovara Lode, a njegov angažman ovdje bio je znak uključivanja najmlađih u život Crkve.
U svojem obraćanju don Turza istaknuo je radost što dolazi u „Mali Zagreb“, kako se ovaj kraj naziva još od vremena Prve Jugoslavije. Naglasio je kako su pripadnost rimokatoličkoj vjeri i hrvatskom nacionalnom identitetu poput dvaju krila kojima vjernici Kotorske biskupije opstaju unatoč brojnim preprekama, pritiscima izvana, ali i autocenzuri, te idu naprijed.
Istaknuo je i kako u Boki kotorskoj ima mnogo zapuštenih crkava, ali da je još veća tragedija ako su ljudske duše u lošijem stanju od njih. Posebno je izrazio radost zbog žive Crkve u Škaljarima, kao i djelovanja više hrvatskih udruga koje se zalažu za humanitarne djelatnosti, pomoć Crkvi i očuvanje identiteta.
U Bogdašićima je sveta misa prikazana za don Bogdana Petrovića, rodom iz Škaljara, koji je kao svećenik služio godinama u Bogdašićima i čiji pastoralni rad i humanost su ostali u svijesti naroda do današnjih dana.
Na svim susretima vjernici su imali priliku uzeti misijske krunice i različite misijske materijale, što su rado činili i za sebe i za one koji nisu mogli sudjelovati.
Na kraju je, u objema crkvama, don Dejan pozvao sve vjernike da budu misionari u svakodnevici: jer jedina „Biblija“ koju mnogi mogu čitati jest život vjernika, i jedini predstavnici vjere i naroda koje susreću – jesmo mi sami.
Misijsku animaciju organizirao je dr. don Dejan Turza, povjerenik za misije, s ciljem nastavka buđenja misijske svijesti u Kotorskoj biskupiji i konkretne pomoći misijama. Na kraju je don Dejan zahvalio vrijednom župniku don Draženu Kraljiću na otvorenosti za misijsku animaciju i ukazanom povjerenju. Izrazio je i solidarnost s tugom koju vjernici Hrvati katolici ovoga kraja osjećaju zbog medijskog senzacionalizma, kojim se ponosna i časna mjesta poput Škaljara i Kavča neopravdano dovode u vezu s određenim sigurnosno izazovnim događajima koji nemaju nikakve stvarne povezanosti s njihovim životom i identitetom.
Sva prikupljena sredstva namijenjena su Nacionalom misijskom uredu,u Zagrebu, u suradnji s kojim je i pripremljen tekst i kontekst Križnoga puta. Nakon svakog susreta, kako križnog puta tako i svetih misa, nastavljeno je zajedništvo kroz druženje i razgovor.
Don Dejan Turza