Istoričar Vukota Vukotić objašnjava da su u vrijeme nacionalizacije postojale „jake institucije, koje su posao radile po zakonu“, zbog čega ističe i kako „ne vjeruje da je postojala mogućnost da se imovina nekome oduzme bez naknade“, dok predsjednik Hrvatskog vijeća Zvonimir Deković napominje kako organizacija kojom predsjedava još od osnivanja 2007. godine „inicira i podstiče restituciju nepravedno oduzete zemlje Hrvatima i Katoličkoj crkvi u Crnoj Gori“ 

Diplomatska nota kojom Republika Hrvatska zahtijeva da se riješi pitanje povrata imovine hrvatskoj zajednici u Boki ukazuje na dva slučaja restitucije, i to iz 1959. godine i iz perioda devedesetih, a Crna Gora ne raspolaže dokumentacijom koja bi potvrdila način na koji se to dogodilo.

To tvrdi istoričar Vukota Vukotić koji je, u razgovoru za Pobjedu, izrazio skepsu povodom ovih pitanja jer mu je iz prakse koja postoji u Državnom arhivu Crne Gore, kako kaže, prilično nevjerovatno da je oduzeta neka imovina bez validnog rješenja, a posebno bez nadoknade.

BEZ EVIDENCIJE

- Bilo kakvo oduzimanje moralo se evidentirati i objaviti u Službenom listu Socijalističke Republike Crne Gore tako da mora postojati neko rješenje. Kada govorimo o slučaju iz 1959. godine mora se prvenstveno utvrditi gdje su zahtjevi porodica iz Boke za povraćaj imovine. Veliko je pitanje i na osnovu čega je ona oduzeta, odnosno je li je riječ o eksproprijaciji, nacionalizaciji ili je u pitanju neki drugi pravni posao – kazao je Vukotić.

Vukotić objašnjava da su u to vrijeme postojale „jake institucije, koje su posao radile po zakonu“, zbog čega ističe i kako „ne vjeruje da je postojala mogućnost da se imovina nekome oduzme bez naknade“.

Kada je riječ o imovini koja se odnosi na period iz devedesetih godina, Vukotić naglašava „da je i u to vrijeme morala postojati odluka nekog organa“.

- Sve navode iz hrvatske diplomatske note neophodno je provjeriti kod nadležnih opština i sudova u Kotoru i Tivtu kako bi se utvrdilo kad je aplicirano za restituciju - naveo je Vukotić.

ARHIV

On ukazuje na činjenicu da u Kotoru postoji Istorijski arhiv u kome, kako kaže, mora postojati građa koja svjedoči o vlasništvu nad zemljom još iz vremena Austrougarske.

- Ne postoji način da se ne može utvrditi stvarno vlasništvo. Jedino što možda može biti predmet sporenja jeste na osnovu kojeg akta je određena odluka o oduzimanju imovine donijeta – naveo je Vukotić.

On je, takođe, kao bezuspješne ocijenio pojedine pokušaje kojima se socijalističke vlasti iz ranijeg perioda pokušaju okarakterisati kao samovoljne.

- Upravo je suprotno. Iskustvo sa nacionalizacijom pokazuje da su ljudi iz tog vremena posao radili po važećim zakonima - kazao je Vukotić, uz podsjećanje da je diplomatska nota Hrvatske, po pitanju restitucije zemljišta u Boki, novina, odnosno da to pitanje ranije nije previše tretirano u javnosti.

POZNATO

Sa druge strane, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimir Deković ističe da je povrat imovine pripadnicima hrvatske manjine zahtjev koji je crnogorskoj strani poznat već decenijama.

On navodi da Vijeće kojim predsjedava još od osnivanja 2007. godine „inicira i podstiče restituciju nepravedno oduzete zemlje Hrvatima i Katoličkoj crkvi u Crnoj Gori“.

- Opšte je poznata priča da u Kotoru, recimo, imate desetak katoličkih crkava koje su danas državne institucije Crne Gore, od Kina „Boka“ (Crkva Gospe od anđela), preko koncertne dvorane Muzičke škole „Vida Matjan“ (Crkva Svetog duha), gradskog Lapidarijuma (Crkva Svetog Mihaila), do Multimedijalne dvorane grada Kotora (Crkva Svetog Pavla). Uz to, ogromna imovina pojedinaca nakon Drugog svjetskog rata je nasilno oduzeta i nije plaćena. Slično se dešavalo i u 90-im godinama prošlog vijeka, kada je veliki dio imovine Hrvata preknjižen na druge osobe – objasnio je Deković u izjavi za Pobjedu.

Poređenja radi, naveo je situaciju u Hrvatskoj, kroz njen odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

- Kada idem u Zagreb, često budem i na Cvjetnom trgu. Tamo se, kod spomenika Petru Preradoviću nalazi i pravoslavna crkva. Cijeli taj kvart vraćen je u vlasništvo SPC, dakle sve ono što je bilo u njenom vlasništvu za vrijeme Kraljevine Jugoslavije – precizirao je Deković.

LIČNO VLASNIŠTVO

On je, takođe, podsjetio da je „lično vlasništvo neprikosnovena vrijednost u svim demokratskim zemljama“.

- Osobno mogu svjedočiti da je 1989. godine, godinu i po prije agresije na Republiku Hrvatsku, Župna kuća odnosno kuća časnih sestara u Donjoj Lastvi prepisana i uknjižena na Opštinu Tivat, i to dok su još časne sestre tamo živjele. Nakon deset godina, taj objekat je vraćen uz određene napore, plaćanja i druge takse koje je bilo potrebno obaviti kako bi se sve vratilo na pravog vlasnika – dodao je naš sagovornik.

Ipak, po njegovim riječima, ostalo je još puno imovine koju bi tek trebalo vratiti stvarnim vlasnicima.

- Ovo je sad više niz intervencija prema javnosti i u Crnoj Gori i Hrvatskoj, što je poteklo od pojedinaca. Konkretan primjer je porodica Tripković, kojoj je 1990. godine u mjestu Kavač, na granici tivatske i kotorske opštine, oduzeta ogromna količina zemljišta i preknjižena na grad i državu. Presude su donesene još 2014. godine, ali se od tada ništa nije desilo – ukazao je Deković.

On podsjeća i na univerzalnu poruku koja kaže da je „pravda koja kasno dođe, često gora od nepravde“.

- Jednostavno, svi smo angažovani na istom zadatku da ono što je dokazano i što su sudovi ove države presudili u korist vlasnika, treba da se vrati. Mislim da o tome, zapravo, ne treba ni raspravljati – rekao je Deković.

I pored dodatnog pritiska koji su i nacionalna zajednica Hrvata u Crnoj Gori i Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova te susjedne zemlje vršili na Crnu Goru, naš sagovornik kaže kako niko ne može garantovati kakav će efekat biti.

- Mi od 2007. godine to iniciramo. Sudovi Crne Gore donose odluke onako kako jedino mogu. A dokazi pokazuju da je to imovina pripadnika hrvatske nacionalnosti, građana Crne Gore koji su i na ovo čekali veoma dugo. Zato nijesam baš siguran da će ova mjera uroditi plodom. Ali sam više nego siguran da će u vremenima koja dolaze to morati da se riješiti u korist vlasnika kojima je nepravedno i protivzakonito oduzeta ta imovina – s optimizmom konstatuje Deković.

Hrvatska posljednjom diplomatskom notom od zvanične Podgorice zahtijeva rješavanje pitanja povrata imovine hrvatskoj zajednici u našoj zemlji i upozorava da je to važno za Crnu Goru, ukoliko želi da napreduje u procesu pristupanja EU.

Prema informacijama Večernjeg lista, riječ je o 51 porodici iz Tivta koje do danas nijesu dobile nikakvu naknadu za imovinu koju su posjedovale vjekovima, a koja im je oduzeta.

- Na području Dobrote, hrvatskim porodicama imovina je oduzeta devedesetih godina prošlog vijeka. Hrvatska nota upozorava da su pripadnici autohtone hrvatske manjine u Crnoj Gori, uprkos sudskim odlukama, i dalje suočeni s diskriminacijom kada je riječ o povratu njihove imovine, dok se istovremeno imovina pripadnika drugih naroda vraća – navodi se u tekstu zagrebačkih dnevnih novina.

Preciznije, vlasnici imovine oduzete 1959. godine (kroz drugi talas procesa nacionalizacije sprovedene u tadašnjoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji) pokrenuli su svojevremeno sudski spor za povraćaj nekretnina. Presudama Osnovnog suda u Kotoru iz 2013. godine, koje je potvrdio Viši sud u Podgorici 2014. godine, pravosnažno je presuđeno u njihovu korist, ali vlasnici do danas nijesu uspjeli da upišu svoje pravo svojine pred nadležnim organom Crne Gore, danas Upravom za nekretnine.

Iz Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Hrvatske koje je uputilo novu diplomatsku notu, napominju kako je u Poglavlju 23 - Pravosuđe i osnovna prava, pitanje restitucije jedno od mjerila za njegovo zatvaranje.

- Ministarstvo stoga i ovim putem skreće pažnju na probleme na koje ukazuju pripadnici hrvatske manjine u Crnoj Gori, te izražava očekivanje da će sva pitanja vlasničkih prava biti riješena na nedskriminatoran način i bez daljeg odlaganja – ističe se u dokumentu resora na čijem je čelu Gordan Grlić Radman.

Na sličan način problematizuju i slučajeve iz devedesetih godina prošlog vijeka, kada su se nepokretnosti u Dobroti, Kavaču i Škaljarima „katastarski upisivale na osobe koje ne poznaju, niti imaju ikakvu vezu sa porodicama, a sudskim procesima za povraćaj imovine nije postignut nikakav rezultat“. Zbog toga Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Hrvatske očekuje „hitno postupanje u ovim i drugim predmetima povraćaja imovine, te da postupci nadležnih organa Crne Gore budu nediskriminatorski u odnosu na hrvatsku manjinu, sprovedeni u skladu sa evropskim standardima i završeni u razumnom roku“.

Vukotić: Još jedna stavka u neriješenim pitanjima sa Hrvatskom

Istoričar Vukota Vukotić napominje da javnost ne zna je li pitanje oduzete imovine hrvatske zajednice u Boki potezano u pregovorima koji su vođeni u ranijem periodu, ali naglašava kako je sada „definitivno dodata još jedna stavka u neriješenim pitanjima sa Hrvatskom“.

- Najtragičnije je to što će i ovaj problem uticati na naš evropski put. I ova diplomatska nota pokazuje koliko su narušeni odnosi sa našim zapadnim susjedom i koliko je ova vlast uspjela dodatno da ih zategne. Umjesto da se pitanja rješavaju, mi samo dodajemo nova - ocijenio je Vukotić, ukazujući i da je potenciranje navoda o diskriminaciji hrvatske manjine u našoj državi potaknuto ponašanjem aktuelne vlasti.

Deković: Hrvatska ne želi da udalji Crnu Goru od EU

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimir Deković smatra da zahtjev Hrvatske da se dugogodišnji imovinski sporovi, koje država ignoriše, okončaju u skladu sa presudama i stanjem na terenu nije sa namjerom da se Crna Gora udalji od EU.

- Mislim da je cijeloj crnogorskoj javnosti poznata činjenica da su Hrvati, osnivajući Hrvatsku građansku inicijativu 2002. godine još dok se ova država zvala Savezna Republika Jugoslavija, tražili da zemlja postane samostalna i suverena država, da uđe u NATO i da se integriše u EU – podsjetio je on.

Kako je naveo, svi već pomenuti slučajevi već su bili inicirani kroz zahtjeve i programske ciljeve HGI „znajući da su Hrvati u Crnoj Gori, kao njeni građani, u velikom broju oštećeni“.

- I, naravno, nadali smo se da će ta želja za evropskim normama u državi sama doći, a ne da će za to biti potreban bilo kakav pritisak. Mislili smo da je to stvar Crne Gore. Jer mi svi ovdje moramo pokazati da poštujemo zakone. Nas niko drugi ne može natjerati da uđemo u EU, niti da nas tamo primi ako mi sami ne želimo da ispunimo evropske standarde – zaključio je Deković.

Izvor: Pobjeda/ Irena Milović, Kristina Jerkov