Predstavljanje likovne monografije akademske slikarice Vesne Šojat, u organizaciji Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, upriličeno je 27. rujna 2021. u palači Matice hrvatske u Zagrebu.
Ovo dugo očekivano izdanje, kojeg je izdavač Skaner studio, a suizdavač Nacionalni muzej moderne umjetnosti, reprezentativan je prikaz slikaričina opusa nastalog kroz više od pola stoljeća predanog stvaranja. Autor teksta je Nikola Albaneže, prijevoda Graham McMaster, oblikovanja i prijeloma Amalija Albaneže dok su recenzenti bili Tonko Maroević i Feđa Gavrilović, a urednik i autor predgovora Željko Brguljan.
Sudionici promocije likovne monografije Vesne Šojat u Zagrebu (foto M. Visin)
Listajući knjigu uočavamo da je dominantan motiv u dosadašnjem opusu Vesne Šojat pejzaž Boke Kotorske, u užem smislu to su kamene vrleti nad zaljevom i detalji građevina staroga Kotora. Slikarica je fiksirala svojim kistom tisuće lica zaljevskog pejzaža, odana kamenom amfiteatru jedinstvenog Zaljeva. Mada rođenjem i odrastanjem pripada Zagrebu, Boka je za Vesnu Šojat bila onaj pravi, duboko doživljeni zavičaj. Opčinjenost Zaljevom rezultirala je njen primarni slikarski motiv – bokeški kamen kojemu je ostala odana više od pola stoljeća. Nalazila ga je u vrletima nad Dobrotom, kotorskim zidinama, kamenim interijerima, a posebno u arhitektonskim elementima poput stupova i apsida, svodova i kupola, kontrafora i portala, ali i u kompleksnim građevinama, poput kotorske katedrale – simbola staroga grada. Kotorske vizure i motivski i misaono isključiv su interes i tema slikarstva Vesne Šojat. Dva iskoraka – kontrafori kao rana inspiracija francuskim katedralama i kliška utvrda, kao kasni interes za solinski kraj, samo potvrđuju rečeno.
Snažan interes za strukturu grada podno lovćenskog masiva, posebno za snagu monumentalnih zidina, usmjerila je na njihovu materiju, na svjetlo, na energiju kojom zrači sam kamen. Mističnost zaljeva s neponovljivim osvjetljenjima, pred kišu i oluju, u jesen i zimu, za Vesnu je postao iskonski pejzaž koji joj podjednako ispunja misli i srce. U slikarstvu Vesne Šojat nema lepršavosti i površnosti, njene su vizije čvrste, djela koncizna, lapidarna. Paleta joj je katkad sumorna katkad živa i prozračna, a sadržajno je zaokupljena kompozicijom masa i struktura. Svojim strukturalnim pristupom tumači veličanstveni bokeljski pejzaž i sve što on sa sobom nosi – od estetskog doživljaja do razumijevanja svijeta. Promatrano u eri tehnologija i brzih rješenja, Vesnino djelo kao da pripada nekim davnim – herojskim vremenima, u kojima se slikanju predavalo čitavim bićem, beskompromisno gradilo opuse dugim i predanim radom i u kojima je slikati značilo živjeti.
Svojim se likovnim opusom nadovezala na opuse roditelja, koji su kistom prenijeli brojne motive graditeljskog biserja Boke Kotorske, kao i duh intimnih obiteljskih prostora. Razvivši osobni stil, Vesna Šojat je zaokružila ili, u kontekstu omiljenog joj motiva „dogradila“ slikarsko poimanje Boke Kotorske, prikazima bedema, utvrda i zidina te kamenih vrleti nad elementima urbane i fortifikacijske arhitekture. Zaokružila je obiteljsko slikarsko putovanje opusom koherentnim ali i jedinstvenim, koji nam prenosi viziju Boke Kotorske u najboljem mogućem svjetlu – iz vremena još netaknutog sklada i neizmijenjenog duha.
Potom je urednik, čestitajući slikarici na monografiji koja prezentira njen rad, a posebno na ustrajnom asketskom umjetničkom stvaranju – na preko pola stoljeća kontinuiranog slikanja u osami očeva ateljea, naglasio da njeno djelo pripada podjednako i hrvatskoj i crnogorskoj likovnoj baštini.
Vesna Šojat s monografijom (foto M. Visin)
Recenzent Feđa Gavrilović istaknuo je da mu je upoznavanje s opusom Vesne Šojat bio velik užitak te da ju je autor teksta „znalački smjestio u koordinate vremena i prostora, kontekstualizirajući je uz hrvatske majstore pejzaža poput Crnčića ili Glihe. Riječ je o opusu koji zavrjeđuje visoko vrednovanje, a ova je monografija dobar korak prema ponovnom otkriću radova Vesne Šojat“. Dodao je da je „njezina ljubav prema monumentalnim strukturama, kamenju zidina, katedrala i gradova pronašla izraz u njenoj punoj i bogatoj slikarskoj gesti“.
Drugi recenzent, nažalost preminuo tijekom rada na knjizi, Tonko Maroević ostavio je zapisano da se slikarsko djelo Vesne Šojat razvijalo u tišini i izolaciji „postupno i organski na premisama ozbiljnog školovanja i u obiteljskoj atmosferi dvoje akademskih slikara“ od kojih je baštinila „ambijetalnu zaokupljenost prostorima i znakovima Bokokotorskog zaljeva“. Smatra da objavljivanje Vesnine monografije predstavlja „opravdanu afirmaciju jednoga opusa što je nastao izdvojeno od dominantnih tokova naraštaja“ nastojanjima na „kromatskim i plastičkim vrijednostima korištene tvari, (…) na koherentnoj i gustoj viziji krajolika, sagledanoga iz osobnoga rakursa i metodom pars pro toto.“
Autor teksta monografije Nikola Albaneže prisjetio se rada na monografiji i prvog susreta sa slikaricom u njenom atelijeru. Istakao je da je slikarstvo Vesne Šojat ono slikarstvo kojemu je važna podjednako materičnost i oblikovanje, a također i struktura te naglasio slikaričinu težnju plastičnoj monumentalnosti te simbolička ozračja. Smatra da autorica u kontekstu privrženosti materije i organizacije slike „pripada važnoj pejzažnoj tradiciji u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća gdje joj je mjesto u slijedu od Ljube Babića, Frana Šimunovića, Otona Glihe, njena oca Antuna Šojata“. Albaneže je istakao kako će „ova monografija (…) pridonijeti upoznavanju i potvrđivanju jednoga zanimljivog, kvalitetnog i vrijednog opusa“ te dodao da slikaričin opus mnogima može biti otkriće, kao što je bio i njemu samom.
Na početku promocije prisutne je pozdravio ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi kao suizdavač monografije i organizator događaja, a na kraju, u ime izdavača, direktor Skaner studia Dragi Savićević te su oba izrazila zadovoljstvo monografijom o slikarstvu Vesne Šojat, čestitajući slikarici, a također svim zaslužnima za ovo kvalitetno i lijepo izdanje.
Željko Brguljan