Vrt - oaza mira, spokoja i tišine, mjesto za razmišljanje ali i mjesto za razonodu i dokolicu, najčešće pripojeno uz arhitektonoski objekat. U većini arhitektonoskog idejnog rješenja ograđen je zidovima, a u njemu je zeleno rastinje i šareno cvijeće; on predstavlja svojevrsnu kopiju raja na zemlji sa hladovinom koju pruža u vrelim ljetnim danima ali i idealizovani svijet u malom.

Zemaljski raj i Edenski vrt predstavljju idilično mjesto u kojem je Bog smjestio pretke čitavog čovječanstva: Adama i Evu koji su zbog prvobitnog grijeha istjerani iz raja. Od tada čovjek uvijek teži da se nakon ovozemaljskog života ponovo vrati u raj. Zbog te težnje često na zemlji pokušava da stvori nešto slično; uređenje vrtova može se smatrati jednom formom pokušaja obnove izgubljenog vrta.

Još u doba sumerske civilizacije podizani su vrtovi; u srednjem vijeku postaju sastavni dio manastira i dvoraca, te  bivaju ograđeni zidovima a nosili su sa sobom izrađenu simboliku. „Hortus conclusus“ ili „zatvoreni vrt“ u „Pjesmi nad pjesmama“, koji simbolizuje dušu ali i simbol bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije: „Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen“. Raj je u ikonografiji predstavljan u alegorijama: vrt sa hladovinom i tekućom vodom, te u starokršćanskom dobu alegorijsku vegetaciju predstavljaju palme  od perioda gotike se vrlo često pretvara u cvjetne pejzaže. Možda zbod toga manastirski vrtovi predstavljaju ovozemaljski raj gdje kaluđeri mogu da uzdižu dušu. Jedan možda od najzanimljivijih je vrt manastira Svetog Galena u Švajcarskoj koji je urađen u vidu šahovske table. Mnogobrojno rastinje, aromatično i ljekovito bilje, kao i Bogorodičn vrt u kome rastu crvene ruže uz bijele krinove (simbolika Hristve krvi i krvi mučenika sa djevičanskom čistotom), uz koje se nalazi bunar kao simbol Hrista, vrela života.

Nasuprot vrtovima u manastirima, postojali su vrtovi u dvorcima koji su takođe bili ograđeni zidovima ali su predstavljali mjesta za uživanje i razodnodu. Jedan od najljepšh primjera je Versaj koji svjedoči kako je građenje vrtova zapravo preteča urbanizma. Razlikuju se francuski vrtovi (uređeni shodno zakonima geometrije i optike) i engleski pejzažni vrtovi (koja simbolizuje divlju i živopisnu prirodu, a kasnije će biti omiljeni piscima iz perioda romantizma). Pored toga  u islamu postoje posebne uredbe uređenja vrta a shodno Kuranu koji opisuje vrt sa „lejama mirisnih žbunova,  divnim procvetalim i miomirisnim stablima, voćkma i česmama na kojim žubori voda“ a u kojem borave vjernici. Azijski vrtovi su pažljivo osmišljeni i njihova kompleksna simbolika ima jedan cilj: da bude poetski odraz prirode. Kineski vrt predstavlja izolovan svijet u kojem se učeni ljudi povlače; japanci njeguju misao da je umjetnost gradnje jednaka umjetnosti mjere, te je po njima najljepši vrt i najmanji.

Inspirisani umjećem građenja i projektovanja vrtova ali i njihovom simbolikom, vrtovi su bili tema mnogih umjetnika od perioda renesanse pa nadalje. Iako je vrt smješten unutar manastirskih zidina predstavljao sliku raja, simbolika vrta bila je dvosmislena, a to nam upravo pokazuje slikarstvo Hijeronimusa Boša i poezija Vilijama Blejka. Naviknuti na ljupka i bezopasna mjesta u kojem obitavaju mir i bezbrižnost, Bošovi vrtovi su čista suprotnost. Na trptihu „Vrt zemaljskih uživanja“ (oko 1500. godine), možemo vidjeti mnoštvo nagih ljudskih figura, čudnovatih plodova, ali i prikaz nebuzdanih ljudskih želja, potomaka Adama i Eve koji uživaju u zemaljskih, materijalim i tjelesnim primamljivostima. Umjetnik je prikazao zemaljska uživanja, ali i ljudsku halapljivost, nezasitost, sladostrašće... „Vrt zemaljskih uživanja“ je prikaz i opomena da zemaljska uživanja bez granice i neobuzdanog nagona sigurno neće obezbjediti kartu i ulaz u Edenski vrt.

Nasuprot njemu, slikari rokokoa Vato i Fragonar slikaju vrtove u kojem najčešće smještaju ljubavne parove. Ovakav vrt je sklonjen od očiju javnosti, a prikaz prirode u malom u kojoj nema opasnosti je mjesto za bogove i zaljubljene parove baš kao u Šekspirovom djelu „San ljetnje noći“. Tomas Gejnsbor nam otkriva ljepotu engleskog vrta, u kojem smješta i ljudske figure: obično naslikani u proljećnom periodu gdje sve cvjeta i buja (baš kao i njihova ljubav), te djela odišu bajkovitom i sanjalačkom atmosferom.

Vrt u (likovnoj) umjetnosti predstavljao je mnogo više od običnog prostora/mjesta za uživanje u prirodi. Vrt postaje metafora za kulturne, religiozne i filozofske poruke. Prikazivan je kao simbol raja, harmonije i životne plodnosti ali i unutrašnjih konfilikata, grijeha i prolaznosti. Ogledalo i težnja za savršenstvom ujedno je i podsjetnik za ljudske nesavršenosti, te predstavlja skup suprotnosti: prirode i kulture, kontrole i slobode, života i smrti. Na kraju vrt ostaje simbol ljepote i ravnoteže, mira i spokoja, a svi njegovi posjetitelji u njemu nalaze svojevrsni spokoj, i mogućnost razmišljanja o svijetu oko njih ali i unutrašnjem poimanju života i duhovnosti.

 Marija Saičić

Literatura:

- Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.

- Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povjest umjetnosti, Zagreb, 1979.

- https://anaarpart.com/2012/09/02/slika-prirode-i-slikari-prirode-u-umetn... posjet: 14. 12. 2024. u 12.35 sati