Sinoć je na Pjaci od Kina u Starom gradu Kotoru koncertom jedinstvenog Janoška ansambla završen 25. jubilarni Međunarodni festival KotorArt. Četvrt stoljeća nakon osnutka, Festival je i ovog ljeta potvrdio svoju poziciju jednog od najznačajnijih kulturnih događaja u Crnoj Gori, kroz program koji je objedinio 33 glavna i više desetaka pratećih sadržaja, od glazbenih događanja i autorskih produkcija do književnosti, filozofije, kazališta, edukacije i programa za najmlađe.

Ovogodišnji KotorArt protekao je u znaku Trajanja – teme koja je u jubilarnom izdanju dobila posebno značenje. Četvrt stoljeća postojanja Festivala bilo je prilika da se pogleda unatrag, prisjeti ljudi i ideja na kojima je Festival nastao, ali i da se sagleda ono što tek treba biti stvoreno.

Kao i svake godine, posebno mjesto zauzelo je svečano otvaranje Festivala, na Dan državnosti Crne Gore, na Pjaci ispred katedrale sv. Tripuna. Jubilarni KotorArt otvorio je Mali admiral Bokeljske mornarice Krsto Petrović, pozivajući tradicionalno zvona katedrale sv. Tripuna da zvone u ime „pomirenja, oprosta i ljubavi“. Nastupili su novoformirani Bokeljski simfonijski orkestar, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Mihaela Kristina Mlinarić, sopranistica, Reza Fekri, tenor, te Krešimir Stražanac, bariton-bas, pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tarbuka.

Otvaranje je obilježilo djelo „Pjesme muzici“ Mladena Tarbuka, nastalo kao festivalska narudžba na stihove don Branka Sbutege. Posebno mjesto na otvaranju zauzela je i crnogorska premijera monumentalnog djela „Triptihon“ Ivana Brkanovića, za zbor, soliste i orkestar, izvedena povodom 120. obljetnice rođenja ovog iznimnog skladatelja rođenog u Kotoru.

Riječ je o djelu koje zauzima posebno mjesto u glazbenoj umjetnosti ovog dijela Europe, za koje je Brkanović 1937. dobio nagradu Zagrebačke filharmonije. Pod stručnim vodstvom maestra Tarbuka, „Triptihon“ je dobio sasvim novo tumačenje i novi život, otkrivajući raskoš glazbenog izraza koji se temelji na tradicionalnim tekstovima i glazbenim folklornim elementima Boke kotorske, kao i šire regije.

Pečat jubilarnom izdanju dali su Don Brankovi dani muzike, koji su i ove godine okupili vrhunske umjetnike svjetske reputacije. KotorArt je ugostio pijanista Andreja Korobejnikova, violončelista Aleksandra Knjazeva i violinista Kirila Trusova, umjetnike čiji su nastupi bili među umjetničkim vrhuncima ovogodišnjeg festivalskog programa.

Jubilarna godina bila je obilježena i važnim datumima crnogorske i festivalske povijesti – uz 120. obljetnicu rođenja Ivana Brkanovića, Festival je obilježio i 20 godina od obnove crnogorske neovisnosti te dva desetljeća od prerane smrti don Branka Sbutege, jednog od osnivača Festivala, velikog poznavatelja i poštovatelja umjetnosti, erudita, humanista i intelektualca čija je vizija duboko utkana u identitet KotorArta.

Festival je don Branku odao počast posebnim programom posvećenim njegovu životu i djelu, u okviru kojeg je predstavljena knjiga „Don Branko Sbutega“, u izdanju KotorArta i uredničkom radu dr. Antuna Sbutege. O liku i djelu don Branka govorili su Antun Sbutega i Ratimir Martinović.

Publika je iste večeri imala priliku pogledati crnogorsku premijeru kratkometražnog igranog filma „Krava“, nastalog prema motivima istoimene don Brankove priče. Nakon projekcije filma uslijedio je razgovor s redateljem Pavom Marinkovićem, glumicom Dubravkom Drakić i koproducenticom Sarom Stijović.

Posebnu umjetničku vrijednost i simboliku nosio je i koncert „Glasovi srca“ Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić u crkvi sv. Eustahija, u kojoj je don Branko služio kao svećenik. Dirigent Ivan Šćepanović posvetio je koncert i sjećanju na Darinku Matić Marović, obilježavajući točno šest godina od njezina odlaska.

Ovaj koncert obuhvatio je duhovni repertoar od Bacha do Gotovca, izveden u samoj crkvi, pod čudesnim mozaikom Eda Murtića. Nakon stalnih poziva publike na bis, koncert se spontano nastavio ispred crkve svjetovnim skladbama.

Ovogodišnji KotorArt donio je i značajne autorske i koprodukcijske projekte. Kamerna opera „Ostrvo“ Irene Popović, za tri ženska glasa, komorni ansambl i elektroniku, izvedena je u koprodukciji KotorArta, Muzičkog centra Crne Gore i Gradskog pozorišta Podgorica.

Priča o Jacinti Kunić iz Perasta, ženi koja je 25 godina čekala povratak svojeg supruga s plovidbe, ostavila je snažan trag na publiku. Ovo je djelo nastavilo svoj život i zapaženom izvedbom na sceni Mogren Budva Grad teatra.

Na KotorArtu svoje je mjesto imala i opera „La serva padrona“ („Služavka gospodarica“) Đovanija Batiste Pergolezija, povijesno važno djelo koje je nastalo kao intermezzo između činova tadašnje ozbiljne opere, a koje je kroz povijest postalo jedno od najpoznatijih i najdugovječnijih komičnih ostvarenja opernog repertoara.

U uspješnoj i smjeloj festivalskoj produkciji nastupili su komorni orkestar Bokeljskog simfonijskog orkestra, pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tarbuka, sopranistica Petra Radulović, glumac Matija Grabić i bas-bariton Jakov Kalajžić, pod redateljskim vodstvom Paola Tišljarića. Opera je izvedena u Kotoru i Tivtu, uz plan da se i dalje nalazi na festivalskom repertoaru.

U okviru Pjace od džeza, publika je imala priliku čuti nesvakidašnji suvremeni jazz iznimnog austrijskog sastava Alpha Trianguli, čiji je zvuk bio nadahnut svemirom.

Program Zvuci Španjolske donio je temperament i tradiciju Iberijskog poluotoka kroz nastup trubača Luisa Gonzalesa Martija i gitarista Jaumea Rika, uz basista Lluísa Gonzaleza i tradicionalnog vokalista iz Valencije Tonija Bibianu.

Festival je ugostio i sastav California&Jazz sa Sveučilišta Kalifornije u Santa Barbari, koji je publici ponudio večer posvećenu stogodišnjici rođenja Milesa Davisa.

Posebnu pozornost publike privukli su KotorArt talenti, segment Festivala posvećen mladim umjetnicima i budućnosti glazbene scene. Nakon tradicionalnih koncerata najboljih učenika ŠOSMO „Vida Matjan“ i Muzičke akademije s Cetinja, publika je s velikim zanimanjem pratila koncert „Obiteljska tradicija“, na kojem su nastupili Luka i Đina Perazić, koncert mlade, nagrađivane violinistice Lane Zorjan, studentice Stefana Milenkovića, kao i koncert realiziran u suradnji s Miloš Karadaglić Fondacijom, na kojem je nastupio pijanist Andrija Jovović.

Mladi umjetnici pokazali su iznimnu ozbiljnost u pristupu vrlo zahtjevnim repertoarima, od sonata Debussyja, Ravela, Francka i Prokofjeva, „Wanderer“ Fantazije Franza Schuberta do „Male noćne muzike“ Georgea Crumba. Sve koncerte mladih umjetnika obilježili su visoka kvaliteta i snažne reakcije publike.

Petu godinu zaredom na KotorArtu nastupio je i Western Balkan Youth Orchestra, pod umjetničkim vodstvom i dirigentskom palicom Desara Sulejmanija. Ovaj fantastičan orkestar, sastavljen od 75 glazbenika iz cijele regije, kroz glazbu promiče međusobno razumijevanje, suživot i mir – vrijednosti koje Festival prepoznaje kao dio vlastite misije i zbog kojih su koncerti WBYO-a u Kotoru postali tradicija.

Posebno mjesto u festivalskoj misiji zauzima KotorArtić, serijal koji najmlađima približava glazbu i umjetnost te gradi novu publiku. Ove su godine njima bile posvećene dvije glazbene bajke.

Crnogorski simfonijski orkestar, pod dirigentskom palicom Ive Marcano, na veliku radost djece i roditelja imao je dvije izvedbe Prokofjevljeve glazbene bajke „Petar i vuk“.

Nakon šest desetljeća ponovno je zaživjela i druga glazbena bajka Vide Matjan, pod nazivom „Klinika lutaka“. Kvintet Bokeljskog simfonijskog orkestra, prema aranžmanu Ilije Rajkovića, komorni zbor ŠOSMO „Vida Matjan“, dječji glumci, uz scenografiju i kostime JU Muzeji i galerije Kotor te sudjelovanje dugogodišnjeg glumca Gradskog pozorišta Dejana Đonovića, vratili su ovu dragocjenu priču na scenu i odmah osvojili srca najmlađe publike i svih koji se tako osjećaju.

Iako je prije svega glazbeni festival, izvanglazbeni program KotorArta ni ove godine nije zaostajao za kvalitetom glazbenog segmenta.

Pjaca od knjige, koju je uredila Maja Mrđenović, kroz program „Ni na dom, ni na put“ otvorila je pitanja doma, pripadnosti i identiteta kroz prizmu romana „Prazne kuće“ Danke Ivanović, „Sampas“ Ilije Đurovića i „Mjesto rođenja“ Stefana Boškovića, osobito značajna u godini kada Crna Gora obilježava dva desetljeća od obnove neovisnosti.

Pjaca od filozofa, koju uređuje Paula Petričević, ove je godine dobila i novu lokaciju – dvorište Palate Mazarović u Perastu. Pod slojevima povijesti i ruševinama nekadašnje palače razgovaralo se o prošlosti, njezinoj neizvjesnosti i načinima na koje je razumijemo, kao i o pitanjima kulturne baštine, njezina očuvanja i odgovornog odnosa prema njoj.

Sudionici Pjace od filozofa bili su prof. dr. Dragan Prole, Hrvoje Klasić i Milivoj Bešlin s temom „Vrijeme prošlosti – Sukobljene politike sjećanja“, kao i dr. Tatjana Koprivica, Predrag Krstić i dr. Stevan Kordić s temom „Prostor prošlosti – Rizici muzealizacije baštine“.

U okviru KotorArt teatra, publika je imala rijetku priliku u Crnoj Gori pogledati međunarodno nagrađivanu predstavu „Smrt u Dubrovniku“ redatelja Petra Pejakovića, izvedenu na još jednoj novoj festivalskoj lokaciji – prostoru stare termoelektrane na Tabačini, ambijentu koji je snažno korespondirao s temom suočavanja s prošlošću.

Također u režiji Petra Pejakovića, nakon višemjesečnih priprema i radionica s mladima iz Kotora nastala je i predstava „Stub srama“, izvedena na sceni Kulturnog centra „Nikola Đurković“. Predstava je otvorila pitanja straha, srama i odrastanja mladih u suvremenom Kotoru, ali i pokazala zadivljujuću hrabrost mladih generacija da otvoreno govore o vlastitim strahovima i sramu.

Prema riječima novinarke Vijesti, ova predstava možda spada među najvažnija i najhrabrija kazališna ostvarenja u Crnoj Gori u proteklih nekoliko godina.

Kao i prethodnih godina, KotorArt je organizirao brojne koncerte busking glazbenika, koji su se, osim u Starom gradu Kotoru, održavali u Luštici Bayu i Porto Montenegru.

Od osnutka posebno mjesto u radu KotorArta zauzimaju programi edukacije. KotorArt akademija ove je godine okupila ugledne profesore violine, violončela, klarineta i klavira u okviru Adria Music Masterclasses, na kojima su predavali profesori sa sveučilišta u SAD-u Igor Pikayzen, Ilinka Manova i Vasko Dukoviski, a realiziran je i masterclass s violinistom Kirilom Trusovim.

Uz akademiju za izvođače, održana je i KotorArt akademija za kreativne producente, koja je okupila više od 30 mladih producenata i budućih menadžera u kulturi. Akademija je trajala u online formatu od travnja do lipnja, dok je u Kotoru vođena pod mentorstvom prof. dr. Aleksandra Brkića, profesora na UNESCO-ovoj katedri u Beogradu i Sveučilištu Goldsmiths u Londonu, Jelene Knežević, dugogodišnje izvršne direktorice BITEF-a, producentice i asistentice na FDU-u u Beogradu, te Andreja Milkića, marketinškog stručnjaka i predavača.

Uz druge gostujuće predavače, polaznici Akademije tijekom festivalskih dana stjecali su nova znanja, razmjenjivali iskustva i upoznavali se s organizacijskim aspektima i misijom Festivala u kontekstu kulturne scene Kotora.

KotorArt je ove godine dao doprinos i široj inicijativi kandidature Kotora za Mediteransku prijestolnicu kulture i dijaloga 2028. Projekt „Kurenat“ javnosti su predstavili predstavnici lokalne uprave, javnih kulturnih institucija i civilnog sektora, još jednom potvrđujući koliko su za razvoj grada važni suradnja i sinergija različitih aktera.

Promocija monografije „25 godina Međunarodnog festivala KotorArt“ odgođena je za studeni.

Posebnu zahvalnost Festival upućuje pokroviteljima i prijateljima, čija podrška predstavlja važan oslonac u realizaciji ovogodišnjeg KotorArta. Zlatni sponzor Festivala je Coca-Cola HBC, a programe su podržali i EU Kreativna Europa, Luštica Bay, Mastercard, Porto Montenegro, Montenegro Sotheby’s International Realty, Veleposlanstvo Austrije, Delegacija Europske unije u Crnoj Gori, Air Montenegro te brojni drugi važni partneri i prijatelji Festivala.

Veliku zahvalnost upućuju i medijskim prijateljima, medijskom sponzoru Media biro Production, Radiju Kotor, kao i svim televizijskim kućama, tiskanim medijima i portalima koji kontinuirano prate KotorArt, izvještavaju s programa i omogućuju da sadržaji, ideje i vrijednosti Festivala dopru do što većeg broja ljudi.

Na kraju, najveću zahvalnost upućuju umjetnicima i vjernoj publici, koja svih ovih godina svojim prisustvom, povjerenjem i ljubavlju daje KotorArtu smisao i potiče da zajedno nastave graditi Festival koji pripada Kotoru, Boki i Crnoj Gori.